1 Korinćanima, Chapter 13

1. Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.    2. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!    3. I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.    4. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;    5. nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;    6. ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;    7. sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.    8. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.    9. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.    10. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.    11. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.    12. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!    13. A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.