2 Korinćanima, Chapter 3

1. Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas?    2. Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi.    3. Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.    4. Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.    5. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.    6. On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.    7. Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,    8. koliko li će slavnija biti služba Duha.    9. Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.    10. I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.    11. Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.    12. Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću,    13. a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.    14. Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.    15. Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.    16. Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.    17. Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.    18. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.