Amos, Chapter 6

1. Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraća dom Izraelov.    2. Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siđite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im područje veće od vašega?    3. Mislite: daleko je kobni dan, a primičete vlast nasilja.    4. Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje;    5. deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David,    6. piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare.    7. Stog će prvi sad biti prognani; umuknut će veselje raskošnika.    8. Zakle se Gospod Jahve samim sobom - riječ je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat ću grad i sve u njemu."    9. Ako i deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijet će.    10. Rođak će i spaljivač prionuti da iznesu kosti iz kuće; ako bi tko upitao onog u kutu kuće: "Je li još tko ostao s tobom?" on će odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti."    11. Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuća ruši u komade, mala se kuća ori u komadiće.    12. Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin?    13. Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?"    14. "Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te - riječ je Jahve, Boga nad Vojskama - narod što će vas tlačiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka."