1. Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
2. On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću.
3. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
4. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
5. Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,
6. po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
7. On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
8. premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
9. i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -
10. proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.
11. O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju.
12. Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
13. Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je.
14. A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.
| 
