Jakovljeva, Chapter 3

1. Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni.    2. Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.    3. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim.    4. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće.    5. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!    6. I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.    7. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,    8. a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.    9. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:    10. iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati!    11. Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?    12. Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.    13. Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.    14. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!    15. Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska.    16. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.    17. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.    18. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.