1. Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče:
2. "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti.
3. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka."
4. Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?"
5. On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam."
6. Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.
7. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže.
8. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.
9. Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti,
10. a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.
11. Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba.
12. On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak."
13. Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.
14. A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi.
15. Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!"
16. Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: "Kruha nemamo."
17. Zamijetio to Isus pa im reče: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?
18. Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate?
19. Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest."
20. "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam."
21. A on će njima: "I još ne razumijete?"
22. Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.
23. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?"
24. Slijepac upilji pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveće ... hodaju."
25. Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.
26. Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo."
27. I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?"
28. Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka."
29. On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!"
30. I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
31. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.
32. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati.
33. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"
34. Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
35. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
36. Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?
37. Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?
38. Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima."
| 
