Psalmi, Chapter 57

1. Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.    2. Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.    3. Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.    4. Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!    5. Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.    6. Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!    7. Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!    8. Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.    9. Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.    10. Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:    11. jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.    12. Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!