1. Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
2. Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
3. Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
4. Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.
5. Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
6. sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
7. Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
8. Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!"
9. Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...
10. Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
11. Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?
12. No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!
13. Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.
14. Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.
15. Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.
16. Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;
17. ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.
18. Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
19. Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
20. Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
21. Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
22. Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
23. Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!
| 
