1. Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
2. Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
3. Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
4. Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5. Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.
6. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
7. Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
8. Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.
9. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
10. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
11. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
12. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
13. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
14. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
15. A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
16. Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
17. Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
18. Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
19. Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.
20. Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
21. A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
| 
