1. A Savle još dišući prijetnjom i smrću na učenike Gospodnje pristupi k poglavaru svešteničkome,
2. I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga nađe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim.
3. A kad bješe na putu i dođe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba,
4. I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš?
5. A on reče: ko si ti, Gospode? A Gospod reče: ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praćati se.
6. A on drkćući od straha reče: Gospode! šta hoćeš da činim? I Gospod mu reče: ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta ti treba činiti.
7. A ljudi koji iđahu s njim stajahu i čuđahu se, jer čujahu glas a ne viđahu nikoga.
8. A Savle usta od zemlje, i otvorenijem očima svojijem nikoga ne viđaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask.
9. I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi.
10. A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u utvari: Ananija! A on reče: evo me, Gospode!
11. A Gospod mu reče: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu,
12. I vidje u utvari čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na nj da progleda.
13. A Ananija odgovori: Gospode! ja čuh od mnogijeh za toga čovjeka kolika zla počini svetima tvojima u Jerusalimu;
14. I ovdje ima vlast od glavara svešteničkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje.
15. A Gospod mu reče: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve.
16. A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje.
17. I pođe Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na nj reče: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga.
18. I odmah otpade od očiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se.
19. I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s učenicima koji bijahu u Damasku.
20. I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij.
21. A svi koji slušahu divljahu se i govorahu: nije li ovo onaj što gonjaše u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje zato dođe da ih povezane vodi glavarima svešteničkijem.
22. A Savle se većma siljaše i zabunjivaše Jevreje koji žive u Damasku, dokazujući da je ovo Hristos.
23. A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Jevreji da ga ubiju.
24. Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni čuvahu vrata dan i noć da bi ga ubili;
25. A učenici ga uzeše noću i spustiše preko zida u kotarici.
26. A kad dođe Savle u Jerusalim, ogledaše da se pribije uz učenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je učenik.
27. A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo.
28. I bijaše s njima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodno propovijedaše ime Gospoda Isusa.
29. I govoraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju.
30. A kad razumješe braća, svedoše ga u Ćesariju, i otpustiše ga u Tars.
31. A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hođahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha.
32. I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da dođe i k svetima koji življahu u Lidi.
33. I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneju, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet.
34. I reče mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta.
35. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu.
36. A u Jopi bješe jedna učenica, po imenu Tavita, koje znači srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što činjaše.
37. I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu.
38. A budući da je Lida blizu Jope, onda učenici čuvši da je Petar u njoj poslaše dva čovjeka moleći ga da ne požali truda doći do njih.
39. A Petar ustavši otide s njima, i kad dođe, izvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.
40. A Petar izgnavši sve napolje kleče na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reče: Tavito! ustani. A ona otvori oči svoje, i vidjevši Petra sjede.
41. Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu.
42. I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda.
43. I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara.
| 
