1. I Gospod reče Mojsiju: evo, postavio sam te da si Bog Faraonu; a Aron brat tvoj biće prorok tvoj.
2. Govorićeš sve što ti zapovjedim; Aron pak brat tvoj govoriće Faraonu da pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje.
3. A ja ću učiniti da otvrdne srce Faraonu, te ću umnožiti znake svoje i čudesa svoja u zemlji Misirskoj.
4. I neće vas ipak poslušati Faraon; a ja ću metnuti ruku svoju na Misir, i izvešću vojsku svoju, narod svoj, sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske sudovima velikim.
5. I poznaće Misirci da sam ja Gospod, kad dignem ruku svoju na Misir, i izvedem sinove Izrailjeve između njih.
6. I učini Mojsije i Aron, kako im zapovjedi Gospod, tako učiniše.
7. A Mojsiju bijaše osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad govorahu s Faraonom.
8. I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:
9. Kad vam kaže Faraon i reče: učinite kako čudo, onda reci Aronu: uzmi štap svoj, i baci ga pred Faraona; te će se prometnuti u zmiju.
10. I izađoše Mojsije i Aron pred Faraona, i učiniše kako zapovjedi Gospod; i baci Aron štap svoj pred Faraona i pred sluge njegove, i prometnu se u zmiju.
11. A Faraon dozva mudarce i vračare; te i vračari Misirski učiniše tako svojim vračanjem.
12. I baciše svaki svoj štap, i prometnuše se štapovi u zmije; ali štap Aronov proždrije njihove štapove.
13. I otvrdnu srce Faraonovo, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod.
14. I reče Gospod Mojsiju: oteža srce Faraonovo; neće da pusti naroda.
15. Idi ujutru k Faraonu. Gle, on će izaći na vodu, pa stani prema njemu na obali, a štap koji se bio prometnuo u zmiju uzmi u ruku.
16. I reci mu: Gospod Bog Jevrejski posla me k tebi da ti kažem: pusti narod moj da mi posluži u pustinji. Ali ti eto još ne posluša.
17. Zato Gospod ovako veli: ovako ćeš poznati da sam ja Gospod: evo, udariću štapom što mi je u ruci po vodi što je u rijeci, i prometnuće se u krv.
18. I ribe u rijeci pomrijeće, i rijeka će se usmrdjeti, i Misirci će se uzmučiti tražeći vode da piju iz rijeke.
19. I Gospod reče Mojsiju: reci Aronu: uzmi štap svoj, i pruži ruku svoju na vode Misirske, na potoke, na rijeke i na jezera njihova i na sva zborišta voda njihovijeh; i prometnuće se u krv, i biće krv po svoj zemlji Misirskoj, i po sudima drvenijem i kamenijem.
20. I učiniše Mojsije i Aron kako im zapovjedi Gospod; i podigav Aron štap svoj udari po vodi koja bješe u rijeci pred Faraonom i slugama njegovijem. I sva voda što bješe u rijeci prometnu se u krv.
21. I pomriješe ribe što bijahu u rijeci, i usmrdje se rijeka tako da ne mogahu Misirci piti vode iz rijeke, i bješe krv po svoj zemlji Misirskoj.
22. Ali i vračari Misirski učiniše tako svojim vračanjem; i srce Faraonu otvrdnu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod.
23. I okrenuv se Faraon otide kući svojoj, i ne mari ni za to.
24. A Misirci svi kopaše oko rijeke tražeći vode da piju; jer ne mogahu piti vode iz rijeke.
25. I navrši se sedam dana kako rijeku udari Gospod.
| 
