1. I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i učini Gospod Sari kao što bješe kazao.
2. Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod.
3. I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.
4. I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.
5. A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.
6. A Sara reče: Bog mi učini smijeh; ko god čuje, smijaće mi se.
7. I reče: ko bi rekao Avramu da će Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.
8. A kad dijete doraste da se odbije od sise, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.
9. I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva;
10. Pa reče Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neće biti našljednik s mojim sinom, s Isakom.
11. A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova.
12. Ali Bog reče Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Isaku sjeme prozvati.
13. Ali ću i od sina robinjina učiniti narod, jer je tvoje sjeme.
14. I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leđa, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj.
15. A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo,
16. Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako će umrijeti dijete. I sjedeći prema njemu stade iza glasa plakati.
17. A Bog ču glas djetinji, i anđeo Božji viknu s neba Agaru, i reče joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog ču glas djetinji odande gdje je.
18. Ustani, digni dijete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod.
19. I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete.
20. I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac.
21. A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske.
22. U to vrijeme reče Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreći: Bog je s tobom u svemu što radiš.
23. Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak.
24. A Avram reče: hoću se zakleti.
25. Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove.
26. A Avimeleh reče: ne znam ko je to učinio; niti mi ti kaza, niti čuh do danas.
27. Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru među sobom.
28. I Avram odluči sedam jaganjaca iz stada.
29. A Avimeleh reče Avramu: šta će ono sedam jaganjaca što si odlučio?
30. A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.
31. Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica.
32. Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.
33. A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.
34. I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.
| 
