1. Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista,
2. Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu.
3. Jer ovaj posta toliko dostojan veće časti od Mojsija, koliko veću od doma čast ima onaj koji ga je načinio.
4. Jer svaki dom treba neko da načini; a ko je sve stvorio ono je Bog.
5. I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je trebalo da se govori.
6. Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo.
7. Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov čujete,
8. Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji,
9. Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja četrdeset godina.
10. Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh;
11. Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj.
12. Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga;
13. Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne;
14. Jer postasmo zajedničari Hristu, samo ako kako smo počeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo;
15. Dokle se govori: danas, ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste.
16. Jer neki čuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziđoše iz Misira s Mojsijem.
17. A na koje mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji?
18. A kojima se zakle da neće ući u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju?
19. I vidimo da ne mogoše ući za nevjerstvo.
| 
