1. Zato da ostavimo početak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga,
2. Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vječnoga.
3. I ovo ćemo učiniti ako Bog dopusti.
4. Jer nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajedničari Duha svetoga,
5. I okusili dobre riječi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali,
6. Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijega.
7. Jer zemlja koja pije dažd što često na nju pada, i koja rađa povrće dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga;
8. A koja iznosi trnje i čičak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže.
9. Ali od vas, ljubazni, nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako.
10. Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći.
11. Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi tvrdo do samoga kraja;
12. Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obećanja.
13. Jer kad Bog Avraamu obeća, ne imajući ničim većijem da se zakune, zakle se sobom,
14. Govoreći: zaista blagosiljajući blagosloviću te, i umnožavajući umnožiću te.
15. I tako trpeći dugo, dobi obećanje.
16. Jer se ljudi većijem kunu, i svakoj njihovoj svađi svršetak je zakletva za potvrđenje.
17. Zato i Bog kad šćaše našljednicima obećanja obilnije da pokaže tvrđu savjeta svojega, učini posrednika kletvu;
18. Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguće slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan,
19. Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese,
20. Gdje Isus uđe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenički dovijeka po redu Melhisedekovu.
| 
