Isaija, Chapter 17

1. Breme Damasku. Gle, Damasak će se ukinuti da ne bude više grad, nego će biti gomila razvalina.    2. Gradovi Aroirski biće ostavljeni, biće za stada, te će u njima počivati, i niko ih neće plašiti.    3. Nestaće gradova Jefremovijeh i carstva u Damasku i ostatku Sirskom, biće kao slava sinova Izrailjevijeh, veli Gospod nad vojskama.    4. I u taj će dan istančati slava Jakovljeva, i debelo tijelo njegovo omršaće.    5. Jer će biti kao kad žetelac sabira žito i rukom žanje klasje, i biće kao kad se kupi klasje u dolini Rafajskoj.    6. Ali će se ostaviti u njoj pabirci kao kad se otrese maslina, pa dvije tri ostanu u vrhu, i četiri pet na rodnijem granama, veli Gospod Bog Izrailjev.    7. U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva;    8. A neće pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunčane.    9. U to će vrijeme tvrdi gradovi njegovi biti kao ostavljen grm i ogranak, jer će se ostaviti radi sinova Izrailjevijeh, i biće pustoš.    10. Jer si zaboravio Boga spasenja svojega, i nijesi se sjećao stijene sile svoje; zato sadi krasne sadove i lozu stranu presađuj;    11. Danju radi da uzraste što posadiš, i jutrom gledaj da ti sjeme nikne; ali kad dođe do branja razgrabiće se, i ostaće ti ljuta žalost.    12. Teško mnoštvu velikih naroda, što buče kao što buče mora, i uzavrelijem narodima, kojih stoji vreva kao silnijeh voda;    13. Vreva stoji naroda kao velikih voda; ali će povikati na njih, i oni će pobjeći daleko, i biće gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra i kao prah od vihora.    14. Uveče eto straha, i prije nego svane nema nikoga. To je dio onijeh koji nas gaze, i našljedstvo onijeh koji otimlju od nas.