Isaija, Chapter 48

1. Čujte ovo, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevijem, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Gospodnjim, i Boga Izrailjeva pominjete, ali ne po istini i po pravdi.    2. Jer se imenuju po svetom gradu, oslanjaju se na Boga Izrailjeva, kojemu je ime Gospod nad vojskama.    3. Što je pređe bivalo, kazivah naprijed odavna, i što iz mojih usta izide i objavih, učinih brzo i zbi se.    4. Znao sam da si uporan, i vrat da ti je gvozdena žila, i čelo da ti je od mjedi.    5. I zato ti odavna objavih, prije nego se zbi kazah ti, da ne bi rekao: idol moj učini to, i lik moj rezani i lik moj liveni zapovjediše tako.    6. Čuo si; pogledaj sve to; a vi nećete li objavljivati? otsele ti javljam novo i sakriveno, što nijesi znao;    7. Sada se stvori, i nedavno, i prije ovoga dana nijesi čuo, da ne rečeš: gle, znao sam.    8. Niti si čuo ni znao, i prije ti se uši ne otvoriše, jer znadijah da ćeš činiti nevjeru, i da se zoveš prestupnik od utrobe materine.    9. Imena svojega radi ustegnuću gnjev svoj, i radi hvale svoje uzdržaću se prema tebi, da te ne istrijebim.    10. Evo, pretopiću te, ali ne kao srebro, prebraću te u peći nevolje.    11. Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? i slave svoje neću dati drugome.    12. Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: ja sam prvi, ja sam i pošljednji.    13. I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa peđu; kad ih zovnem, svi dođu.    14. Skupite se svi i čujte: ko je od njih objavio ovo? Gospod ga miluje, on će izvršiti volju njegovu na Vavilonu, i mišica će njegova biti nasuprot Haldejcima.    15. Ja, ja rekoh, i pozvah ga, dovešću ga, i biće srećan na svom putu.    16. Pristupite k meni, čujte ovo: od početka nijesam govorio tajno; otkako to bi, bijah ondje; a sada Gospod Gospod posla me i duh njegov.    17. Ovako veli Gospod, izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev: ja sam Gospod Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš.    18. O, da si pazio na zapovjesti moje! mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski;    19. I sjemena bi tvojega bilo kao pijeska, i poroda utrobe tvoje kao zrna njegovijeh; ime se njihovo ne bi zatrlo ni istrijebilo ispred mene.    20. Izidite iz Vavilona, bježite od Haldejaca; glasno pjevajući objavljujte, kazujte, razglašujte do krajeva zemaljskih; recite: izbavi Gospod slugu svojega Jakova.    21. Neće ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stijene točiće im, jer će rascijepiti kamen i poteći će voda.    22. Nema mira bezbožnicima, veli Gospod.