1. Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik;
2. Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem.
3. A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo.
4. Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno?
5. Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem.
6. Dio ti je među glatkim kamenjem potočnim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li ću se umiriti?
7. Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu.
8. I iza vrata i iza dovrataka mećeš spomen svoj; otstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto.
9. Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba.
10. Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ.
11. I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? što ja mučah odavna, zato li me se ne bojiš?
12. Ja ću objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neće pomoći.
13. Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali će ih sve vjetar odnijeti, i uzeće ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediće zemlju i dobiće svetu goru moju.
14. I reći će se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega.
15. Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.
16. Jer se neću jednako preti niti ću se dovijeka gnjeviti, jer bi iščeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio.
17. Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svojega.
18. Vidim putove njegove, ali ću ga iscijeliti, vodiću ga i daću opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže.
19. Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliću ga.
20. A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeće nečistotu i blato.
21. Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj.
| 
