1. A četvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina dođe ova riječ Jeremiji od Gospoda govoreći:
2. Uzmi knjigu i napiši u nju sve riječi koje sam ti rekao za Izrailja i Judu i za sve narode, otkada ti počeh govoriti, od vremena Josijina, do danas;
3. Eda bi čuo dom Judin sve zlo koje im mislim učiniti i vratio se svak sa svoga zloga puta, da bih im oprostio bezakonje i grijeh njihov.
4. Tada Jeremija dozva Varuha sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve riječi Gospodnje koje mu govori.
5. Potom zapovjedi Jeremija Varuhu govoreći: meni nije slobodno, te ne mogu otići u dom Gospodnji.
6. Nego idi ti, i pročitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, riječi Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svijem Judejcima koji dođu iz gradova svojih pročitaj;
7. Ne bi li moleći se pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svojega puta zloga, jer je velik gnjev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod.
8. I učini Varuh sin Nirijin sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija, i pročita iz knjige riječi Gospodnje u domu Gospodnjem.
9. A pete godine Joakima sina Josijina cara Judina mjeseca devetoga oglasiše post pred Gospodom svemu narodu Jerusalimskom i svemu narodu koji dođe iz gradova Judinijeh u Jerusalim.
10. I pročita Varuh iz knjige riječi Jeremijine u domu Gospodnjem, u klijeti Gemarije sina Safanova pisara, u gornjem trijemu kod novijeh vrata doma Gospodnjega pred svijem narodom.
11. A kad ču Mihej sin Gemarije sina Safanova sve riječi Gospodnje iz knjige,
12. On siđe u dom carev u klijet pisarevu, i gle, ondje sjeđahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija sin Safanov, i Sedekija sin Ananijin, i svi knezovi.
13. I kaza im Mihej sve riječi što ču kad Varuh čitaše knjigu narodu.
14. Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija sina Natanije sina Selemije sina Husijeva, i poručiše mu: knjigu koju si čitao narodu uzmi u ruku i dođi ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh sin Nirijin, i dođe k njima.
15. I oni mu rekoše: sjedi i čitaj da čujemo. I Varuh im je pročita.
16. A kad čuše sve one riječi, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: kazaćemo caru sve te riječi.
17. I zapitaše Varuha govoreći: kaži nam kako si napisao sve te riječi iz usta njegovijeh.
18. A Varuh im reče: iz usta svojih kaziva mi sve te riječi, a ja pisah u knjigu mastilom.
19. Tada rekoše knezovi Varuhu: idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko ne zna gdje ste.
20. Potom otidoše k caru u trijem ostavivši knjigu u klijeti Elisame pisara, i kazaše caru sve te riječi.
21. A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz klijeti Elisame pisara, i stade čitati Judije pred carem i pred svijem knezovima koji stajahu oko cara.
22. A car sjeđaše u zimnoj kući devetoga mjeseca, i pred njim bijaše živo ugljevlje.
23. I kad Judije pročita tri četiri lista, isiječe je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgorje sva knjiga ognjem na žeravici.
24. Ali se ne uplašiše, niti razdriješe haljina svojih car niti koji od sluga njegovijeh čuvši sve one riječi.
25. I premda Elnatan i Delaja i Gemarija moljahu cara da ne pali knjige, on ih ne posluša.
26. Nego zapovjedi car Jerameilu sinu carevu i Seraji sinu Azrilovu i Selemiji sinu Avdilovu da uhvate Varuha pisara i Jeremiju proroka; ali ih sakri Gospod.
27. I dođe riječ Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i riječi koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreći:
28. Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve pređašnje riječi koje bijahu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin.
29. A za Joakima cara Judina reci: ovako veli Gospod: ti si sažegao onu knjigu govoreći: zašto si napisao u njoj i rekao: doći će car Vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i stoku?
30. Zato ovako veli Gospod za Joakima cara Judina: neće imati nikoga ko bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo će tijelo njegovo biti bačeno na pripeku obdan i na mraz obnoć.
31. Jer ću pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiću na njih i na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo, za koje im govorih ali ne poslušaše.
32. I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinu pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve riječi što bijahu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakih riječi.
| 
