1. I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.
2. A pozvan bješe i Isus i učenici njegovi na svadbu.
3. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: nemaju vina.
4. Isus joj reče: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj čas.
5. Reče mati njegova slugama: što god vam reče učinite.
6. A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po običaju Jevrejskoga čišćenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.
7. Reče im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.
8. I reče im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše.
9. A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je (a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu), zovnu kum ženika,
10. I reče mu: svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino doslije.
11. Ovo učini Isus početak čudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i učenici njegovi vjerovaše ga.
12. Potom siđe u Kapernaum, on i mati njegova, i braća njegova, i učenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.
13. I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziđe Isus u Jerusalim.
14. I nađe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.
15. I načinivši bič od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjačima prosu novce i stolove ispremeta;
16. I reče onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne činite od doma oca mojega doma trgovačkoga.
17. A učenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuću tvoju izjede me.
18. A Jevreji odgovarajući rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš činiti?
19. Isus odgovori i reče im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana ću je podignuti.
20. A Jevreji rekoše: četrdeset i šest godina građena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?
21. A on govoraše za crkvu tijela svojega.
22. A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i riječi koju reče Isus.
23. A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videći čudesa njegova koja činjaše.
24. Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,
25. I ne trebaše mu da ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.
| 
