1. Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili.
2. Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
3. I kad bijaše on u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu.
4. A neki se srđahu govoreći: zašto se to miro prosipa tako?
5. Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.
6. A Isus reče: ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro djelo na meni.
7. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda.
8. Ona što može, učini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop.
9. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin.
10. I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima svešteničkijem da im ga izda.
11. A oni čuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.
12. I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu učenici njegovi: gdje ćeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš?
13. I posla dvojicu od učenika svojijeh i reče im: idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim,
14. I gdje uđe kažite gospodaru od one kuće: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?
15. I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.
16. I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.
17. I kad bi uveče, dođe sa dvanaestoricom.
18. I kad sjeđahu za trpezom i jeđahu reče Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaće me.
19. A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja?
20. A on odgovarajući reče im: jedan od dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdjelu.
21. Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek.
22. I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
23. I uze čašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.
24. I reče im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge.
25. Zaista vam kažem: više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u carstvu Božijemu.
26. I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku.
27. I reče im Isus: svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer je pisano: udariću pastira i ovce će se razbjeći.
28. Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
29. A Petar mu reče: ako se i svi sablazne, ali ja neću.
30. I reče mu Isus: zaista ti kažem: noćas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći.
31. A on još većma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neću te se odreći. Tako i svi govorahu.
32. I dođoše u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.
33. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poče tužiti.
34. I reče im: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i stražite.
35. I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas ako je moguće.
36. I govoraše: Ava oče! sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.
37. I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga časa postražiti?
38. Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo.
39. I opet otišavši pomoli se Bogu one iste riječi govoreći.
40. I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.
41. I dođe treći put, i reče im: jednako spavate i počivate; dosta je; dođe čas; evo se predaje sin čovječij u ruke grješnicima.
42. Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.
43. I odmah dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i od književnika i starješina.
44. I izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga čuvajući.
45. I došavši odmah pristupi k njemu, i reče: Ravi! ravi! i cjeliva ga.
46. A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga.
47. A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu uho.
48. I odgovarajući Isus reče im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite,
49. A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.
50. I ostavivši ga učenici svi pobjegoše.
51. I za njim iđaše nekakav mladić ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladića.
52. A on ostavivši platno go pobježe od njih.
53. I dovedoše Isusa k poglavaru svešteničkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenički i književnici i starješine.
54. I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara svešteničkoga, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.
55. A glavari sveštenički i sva skupština tražahu na Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše;
56. Jer mnogi svjedočahu lažno na njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka.
57. I jedni ustavši svjedočahu na njega lažno govoreći:
58. Mi smo čuli gdje on govori: ja ću razvaliti ovu crkvu koja je rukama načinjena, i za tri dana načiniću drugu koja neće biti rukama načinjena.
59. I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako.
60. I ustavši poglavar sveštenički na srijedu zapita Isusa govoreći: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče?
61. A on mučaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenički zapita i reče: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga?
62. A Isus reče: jesam; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
63. A poglavar sveštenički razdrije svoje haljine, i reče: šta nam trebaju više svjedoci?
64. Čuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt.
65. I počeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i ćušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.
66. I kad bijaše Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja poglavara svešteničkoga,
67. I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reče: i ti si bio s Isusom Nazarećaninom.
68. A on se odreče govoreći: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva.
69. I opet kad ga vidje sluškinja, poče govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih.
70. A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi.
71. A on se poče kleti i preklinjati: ne znam toga čovjeka za koga vi govorite.
72. I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi što mu reče Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreći ćeš me se triput. I stade plakati.
| 
