1. I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći:
2. Carstvo je nebesko kao čovjek car koji načini svadbu sinu svojemu.
3. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći.
4. Opet posla druge sluge govoreći: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu.
5. A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
6. A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.
7. A kad to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8. Tada reče slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.
9. Idite dakle na raskršća i koga god nađete, dozovite na svadbu.
10. I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
11. Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho.
12. I reče mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oćutje.
13. Tada reče car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
14. Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.
15. Tada otidoše fariseji i načiniše vijeću kako bi ga uhvatili u riječi.
16. I poslaše k njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: učitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.
17. Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati harač ćesaru ili ne?
18. Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: što me kušate, licemjeri?
19. Pokažite mi novac harački. A oni donesoše mu novac.
20. I reče im: čij je obraz ovaj i natpis?
21. I rekoše mu: ćesarev. Tada reče im: podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu.
22. I čuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.
23. Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga
24. Govoreći: učitelju! Mojsije reče: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
25. U nas bješe sedam braće; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.
26. A tako i drugi, i treći, tja do sedmoga.
27. A poslije sviju umrije i žena.
28. O vaskrseniju dakle koga će od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.
29. A Isus odgovarajući reče im: varate se, ne znajući pisma ni sile Božije.
30. Jer o vaskrseniju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božiji na nebu.
31. A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li čitali što vam je rekao Bog govoreći:
32. Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.
33. I čuvši narod divljaše se nauci njegovoj.
34. A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.
35. I upita jedan od njih zakonik kušajući ga i govoreći:
36. Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu?
37. A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.
38. Ovo je prva i najveća zapovijest.
39. A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.
40. O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
41. A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus
42. Govoreći: šta mislite za Hrista, čij je sin? Rekoše mu: Davidov.
43. Reče im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreći:
44. Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
45. Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
46. I niko mu ne mogaše odgovoriti riječi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.
| 
