1. U ono pak doba dođe Jovan krstitelj, i učaše u pustinji Judejskoj.
2. I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
3. Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: glas onoga što viče u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove.
4. A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji.
5. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska.
6. I on ih kršćavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.
7. A kad vidje (Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reče im: porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide?
8. Rodite dakle rod dostojan pokajanja.
9. I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu.
10. Već i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj se baca.
11. Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jači je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.
12. Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem vječnijem.
13. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.
14. A Jovan branjaše mu govoreći: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni?
15. A Isus odgovori i reče mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga.
16. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega.
17. I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
| 
