Nauma, Chapter 3

1. Teško gradu krvničkom, vas je pun laži i otimanja, grabež ne izbiva iz njega.    2. Pucaju bičevi, i točkovi prašte, i konji topoću, i kola skaču,    3. Konjanici poskakuju, i mačevi se sjaju, i koplja sijevaju, i mnoštvo je pobijenijeh i sila mrtvijeh tjelesa, nema broja mrtvacima; i pada se preko mrtvaca,    4. Za mnoštvo kurvarstva ljupke kurve, vješte bajačice, koja prodaje narode svojim kurvanjem i plemena vračanjem svojim.    5. Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i uzgrnuću ti skute tvoje na lice, i pokazaću narodima golotinju tvoju i carstvima sramotu tvoju.    6. I baciću na tebe gadove i naružiću te, i načiniću od tebe ugled.    7. I ko te god vidi, bježaće od tebe, i govoriće: opustje Ninevija; ko će je žaliti? gdje ću tražiti one koji bi te tješili?    8. Jesi li bolja od No-Amona, koji ležaše među rijekama, optočen vodom, kojemu prednja kula bješe more i zidovi mu bjehu more?    9. Jačina mu bješe Huska zemlja i Misir i narodi bez broja; Futeji i Liveji bjehu ti pomoćnici.    10. I on bi preseljen, otide u ropstvo, i djeca njegova biše razmrskana po uglovima svijeh ulica; i za glavare njegove bacaše ždrijeb, i svi vlastelji njegovi biše okovani u puta.    11. I ti ćeš se opiti i krićeš se, i ti ćeš tražiti zaklon od neprijatelja.    12. Svi će gradovi tvoji biti kao smokve s ranijem rodom; kad se tresnu, padaju u usta onome ko hoće da jede.    13. Eto, narod su ti žene usred tebe; neprijateljima će tvojim biti širom otvorena vrata od zemlje tvoje, oganj će proždrijeti prijevornice tvoje.    14. Nahvataj sebi vode za opsadu, utvrdi ograde svoje; uđi u kao i ugazi blato, opravi peć za opeke.    15. Ondje će te proždrijeti oganj, mač će te isjeći, izješće te kao hrušt; neka vas je mnogo kao hrušteva, neka vas je mnogo kao skakavaca.    16. Imaš trgovaca više nego što je zvijezda na nebu; hruštevi padoše, pa odletješe.    17. Glavari su tvoji kao skakavci i vojvode tvoje kao veliki skakavci, koji padaju po plotovima kad je studeno, a kad sunce grane, odlijeću, i mjesto im se ne poznaje gdje bjehu.    18. Zadrijemaše tvoji pastiri, care Asirski, polijegaše junaci tvoji, narod se tvoj rasprša po gorama, i nema nikoga da ih zbere.    19. Nema lijeka polomu tvom, ljuta je rana tvoja; ko god čuje glas o tebi, pljeskaće rukama nad tobom, jer koga nije stizala zloća tvoja jednako?