1. A kad ču Sanavalat i Tovija i Gisem Arapin i ostali naši neprijatelji da sam sazidao zid i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno, a do tada još ne bijah namjestio krila na vrata,
2. Posla Sanavalat i Gisem k meni i poruči: hodi da se sastanemo u kom selu u polju Ononskom. A oni mišljahu zlo po me.
3. I poslah k njima glasnike i poručih: u poslu sam velikom, zato ne mogu doći. Jer bi stao posao kad bih ga ostavio da dođem k vama.
4. I slaše tako k meni četiri puta; i ja im onako odgovorih.
5. Tada Sanavalat posla k meni tako peti put slugu svojega s knjigom otvorenom u ruci.
6. A u njoj pisaše: čuje se po narodima i Gasmuj kaže da se ti i Judejci mislite odmetnuti, zato zidaš zid, i hoćeš da im budeš car, kako se govori,
7. I da si postavio proroke da razglašuju za tebe u Jerusalimu i govore: car je u Judeji. A to će doći do cara; nego hodi da se dogovorimo.
8. Tada poslah k njemu i poručih: nije tako kako ti kažeš; nego si sam izmislio.
9. Jer oni svi šćahu nas uplašiti govoreći: klonuće ruke njihove od posla i neće se svršiti. Zato, Bože, ukrijepi ruke moje.
10. Jošte otidoh u kuću Semaji sinu Dalaje sina Metaveliova, koji se bješe zatvorio, i reče mi: da otidemo zajedno u dom Božji usred crkve i da zaključamo vrata crkvi, jer će doći da te ubiju, doći će noću da te ubiju.
11. A ja rekoh: zar će čovjek kakav sam ja bježati? ili ko bi ovaki kakav sam ja ušao u crkvu da ostane u životu? neću ići.
12. I razumjeh da ga nije Bog poslao, nego to proroštvo kaza za me, jer ga Tovija i Sanavalat potkupiše.
13. Zato bješe potkupljen da me uplaši da onako učinim i zgriješim da bih se osramotio da me mogu ružiti.
14. Pomeni, Bože moj, Toviju i Sanavalata po ovijem djelima njihovijem, i Noadiju proročicu i druge proroke koji me šćahu uplašiti.
15. I tako dovrši se zid dvadeset petoga dana mjeseca Elula za pedeset i dva dana.
16. I kad čuše svi neprijatelji naši i vidješe svi narodi koji bijahu oko nas, uplašiše se vrlo, jer poznaše da je Bog naš učinio to djelo.
17. I u one dane mnogi glavari Judejski slahu knjige Toviji, i od Tovije njima dolažahu knjige.
18. Jer mnogi Judejci bijahu mu se zakleli; jer bješe zet Sehaniji sinu Arahovu, i Joanan sin njegov bješe oženjen kćerju Mesulama sina Varahijina.
19. I govorahu preda mnom dobro o njemu, i riječi moje dokazivahu mu; i Tovija slaše knjige da me uplaši.
| 
