1. Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje,
2. Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje.
3. Jer s usana tuđe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja;
4. Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao mač s obje strane oštar.
5. Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini.
6. Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš.
7. Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od riječi usta mojih.
8. Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuće njezine,
9. Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome,
10. Da se ne bi tuđinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuđoj kući,
11. I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje,
12. I rečeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje!
13. I ne poslušah glasa učitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me učahu!
14. Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine.
15. Pij vodu iz svojega studenca i što teče iz tvojega izvora.
16. Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama.
17. Imaj ih sam za se, a ne tuđin s tobom.
18. Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje;
19. Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posrći jednako.
20. A zašto bi, sine, posrtao za tuđinkom i golio njedra tuđoj,
21. Kad su pred očima Gospodu putovi svačiji, i mjeri sve staze njegove?
22. Bezbožnika će uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešće se;
23. Umrijeće bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaće.
| 
