1. Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su čista srca.
2. A noge moje umalo ne zađoše, umalo ne popuznuše stopala moja,
3. Jer se rasrdih na bezumnike videći kako bezbožnici dobro žive.
4. Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo.
5. Na poslovima čovječijim nema ih, i ne muče se s drugim ljudima.
6. Toga radi optočeni su ohološću kao ogrlicom, i obučeni u obijest kao u stajaće ruho.
7. Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape.
8. Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.
9. Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
10. I zato se onamo navraćaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.
11. I govore: kako će razabrati Bog? zar višnji zna?
12. Pa eto, ovi bezbožnici srećni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
13. Zar dakle uzalud čistim srce svoje, i umivam bezazlenošću ruke svoje,
14. Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
15. Kad bih kazao: govoriću kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16. I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u očima mojima.
17. Dok najposlije uđoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
18. Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
19. Kako začas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
20. Kao san, kad se čovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraćaš utvaru njihovu.
21. Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
22. Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinče bijah pred tobom.
23. Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku.
24. Po svojoj volji vodiš me, i poslije ćeš me odvesti u slavu.
25. Koga imam na nebu? i s tobom ničega neću na zemlji.
26. Čezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.
27. Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji čini preljubu ostavljajući tebe.
28. A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaću sva čudesa tvoja.
| 
