1. Pastire Izrailjev, čuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se!
2. Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš.
3. Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
4. Gospode, Bože nad vojskama! dokle ćeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj?
5. Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom.
6. Učinio si da se oko nas svađaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju među sobom.
7. Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
8. Iz Misira si prenio čokot, izagnao narode, i posadio ga.
9. Okrčio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju.
10. Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji.
11. Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke.
12. Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god prođe?
13. Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga.
14. Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiđi vinograd ovaj,
15. Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi!
16. Popaljen je ognjem, isječen, od strašnoga pogleda tvojega propade.
17. Neka bude ruka tvoja nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječijim kojega si utvrdio sebi!
18. I nećemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaćemo.
19. Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!
| 
