1. Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva čudesa tvoja.
2. Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!
3. Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega;
4. Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni.
5. Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda.
6. Neprijatelju nesta mačeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.
7. Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj.
8. On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo.
9. Gospod je utočište ubogome, utočište u nevolji.
10. U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!
11. Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova;
12. Jer on osvećuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh.
13. Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh,
14. Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionove, i slavio spasenje tvoje.
15. Popadoše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova.
16. Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.
17. Vratiće se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga;
18. Jer neće svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neće nigda poginuti.
19. Ustani, Gospode, da se ne posili čovjek, i da prime narodi sud pred tobom.
20. Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.
| 
