1. Gospode! ti si nam utočište od koljena do koljena.
2. Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.
3. Ti povraćaš čovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!
4. Jer je tisuća godina pred očima tvojima kao dan jučerašnji, kad mine, i kao straža noćna.
5. Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,
6. Ujutru cvjeta i uvene, uveče se pokosi i sasuši.
7. Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.
8. Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.
9. Svi se dani naši prekraćuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.
10. Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijećemo.
11. Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?
12. Nauči nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.
13. Povrati se, Gospode! Dokle ćeš? Smiluj se na sluge svoje.
14. Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaćemo se i veseliti u sve dane svoje.
15. Obraduj nas prema danima, u koje si nas mučio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju.
16. Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem.
17. Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.
| 
