1. I potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri vjetra zemaljska, da ne duše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikako drvo.
2. I vidjeh drugoga anđela gdje se penje od istoka sunčanoga, koji imaše pečat Boga živoga; i povika glasom velikijem na četiri anđela kojima bješe dano da kvare zemlju i more, govoreći:
3. Ne kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle zapečatim sluge Boga našega na čelima njihovima.
4. I čuh broj zapečaćenijeh, sto i četrdeset i četiri hiljade zapečaćenijeh od sviju koljena sinova Izrailjevijeh;
5. Od koljena Judina dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Ruvimova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Gadova dvanaest hiljada zapečaćenijeh;
6. Od koljena Asirova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Neftalimova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Manasijna dvanaest hiljada zapečaćenijeh;
7. Od koljena Simeunova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Isaharova dvanaest hiljada zapečaćenijeh;
8. Od koljena Zavulonova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Josifova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Venijaminova dvanaest hiljada zapečaćenijeh.
9. Potom vidjeh, i gle, narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom, obučen u haljine bijele, i palme u rukama njihovima.
10. I povikaše glasom velikijem govoreći: spasenije Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu.
11. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješine i četiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu,
12. Govoreći: amin; blagoslov i slava i premudrost i hvala i čast i sila i jačina Bogu našemu va vijek vijeka. Amin.
13. I odgovori jedan od starješina govoreći mi: ovi obučeni u bijele haljine ko su, i otkuda dođoše?
14. I rekoh mu: gospodaru! ti znaš. I reče mi: ovo su koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj.
15. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliće se u njih.
16. Više neće ogladnjeti ni ožednjeti, i neće na njih pasti sunce, niti ikakva vrućina.
17. Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašće ih, i uputiće ih na izvore žive vode; i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh.
| 
