1. Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova.
2. Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:
3. Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.
4. A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom.
5. Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati.
6. Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od djela nije više blagodat, jer djelo već ne bi bilo djelo.
7. Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše.
8. Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oči da ne vide, i uši da ne čuju do samoga današnjega dana.
9. I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožđa, i sablazan i plata njima;
10. Da se njihove oči zaslijepe da ne vide, i leđa njihova jednako da su pognuta.
11. Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože sačuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili.
12. A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, akamoli da se ispune?
13. Jer vama govorim neznabošcima; jer, budući da sam ja apostol neznabožaca, hoću da hvalim svoju službu;
14. Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.
15. Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh?
16. Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.
17. Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajedničar u korijenu i u masti od masline;
18. Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.
19. A reći ćeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim.
20. Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.
21. Jer kad Bog rođenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.
22. Gledaj dakle dobrotu i nepošteđenje Božije: nepošteđenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti ćeš biti otsječen.
23. A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiće se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti.
24. Jer kad si ti otsječen od rođene divlje masline, i pricijepio se na nerođenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji će se pricijepiti na rođenu svoju maslinu!
25. Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove (da ne budete ponositi), da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uđe neznabožaca koliko treba.
26. I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doći će od Siona izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova.
27. I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.
28. Po jevanđelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.
29. Jer se Bog neće raskajati za svoje darove i zvanje.
30. Jer kao i vi što se nekad suproćaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproćenja,
31. Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.
32. Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje.
33. O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!
34. Jer ko pozna misao Gospodnju?
35. Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati?
36. Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.
| 
