Zaharija, Chapter 2

1. Opet podigoh oči svoje i vidjeh, i gle, čovjek, i u ruci mu uže mjeračko.    2. I rekoh: kuda ideš? A on mi reče: da izmjerim Jerusalim da vidim kolika mu je širina i kolika mu je dužina.    3. I gle, anđeo koji govoraše sa mnom izide, i drugi anđeo izide mu na susret.    4. I reče mu: trči, govori onom mladiću i reci: Jerusalimljani će se naseliti po selima radi mnoštva ljudi i stoke što će biti u njemu.    5. I ja ću mu, govori Gospod, biti zid ognjen unaokolo i biću za slavu usred njega.    6. Ej, ej, bježite iz zemlje sjeverne, govori Gospod, jer vas razasuh u četiri vjetra nebeska, govori Gospod.    7. Ej Sione, koji sjediš kod kćeri Vavilonske, izbavi se.    8. Jer ovako veli Gospod nad vojskama: za slavom posla me k narodima, koji vas oplijeniše; jer ko tiče u vas, tiče u zjenicu oka njegova.    9. Jer evo ja ću mahnuti rukom svojom na njih, i biće plijen slugama svojim, i poznaćete da me je poslao Gospod nad vojskama.    10. Pjevaj i veseli se, kćeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaću usred tebe, govori Gospod.    11. I mnogi će se narodi prilijepiti ka Gospodu u taj dan, i biće mi narod, i ja ću nastavati usred tebe, i poznaćeš da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama.    12. I Gospod će naslijediti Judu, svoj dio, u zemlji svetoj, i opet će izabrati Jerusalim.    13. Neka muči svako tijelo pred Gospodom, jer usta iz svetoga stana svojega.