1. Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti
2. da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.
3. Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,
4. ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.
5. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.
6. Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.
7. Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.
8. Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,
9. da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;
10. da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;
11. da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti
12. i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!
13. I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.
14. I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"
15. Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.
16. Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?
17. Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.
18. Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:
19. neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!
20. TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?
21. Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.
22. Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.
23. Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.
| 
