1. Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
2. vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
3. učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
4. Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
5. otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
6. Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
7. on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
8. ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
9. A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
10. Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
11. i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
12. Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
13. namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
14. prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
15. Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
16. Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
17. ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
18. srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
19. lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
20. Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
21. Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
22. da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
23. Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
24. da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
25. Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
26. jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
27. Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
28. Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
29. Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
30. Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
31. uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.
32. Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
33. Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
34. Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
35. ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
| 
