1. Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
2. Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
3. Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
4. reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",
5. da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
6. Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
7. vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
8. prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
9. u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
10. i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
11. Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
12. bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
13. i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
14. "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
15. zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
16. Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
17. svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
18. Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
19. Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
20. uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."
21. Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
22. I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
23. dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
24. Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
25. Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
26. Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
27. U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.
| 
