1. Ovo pak sudih u sebi da opet ne dođem k vama u žalosti.
2. Jer ako ja činim žalost vama, ko je koji će mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene?
3. I pisah vam ovo isto, da kad dođem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajući se na sve vas da je moja radost sviju vas.
4. Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama.
5. Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama.
6. Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh.
7. Zato vi nasuprot većma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost.
8. Zato vas molim, utvrdite k njemu ljubav.
9. Jer vam zato i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svačemu poslušni.
10. A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista,
11. Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli.
12. A kad dođoh u Troadu da propovijedam jevanđelje Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu,
13. Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši se s njima iziđoh u Maćedoniju.
14. Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu.
15. Jer smo mi Hristov miris Bogu i među onima koji se spasavaju i koji ginu:
16. Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan?
17. Jer mi nijesmo kao mnogi koji nečisto propovijedaju riječ Božiju, nego iz čistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo.
| 
