1. Počinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporučnijeh poslanica na vas ili od vas?
2. Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i čitaju svi ljudi;
3. Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeći napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca.
4. A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga,
5. Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoća od Boga;
6. Koji i učini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija, a duh oživljuje.
7. Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje:
8. Akamoli neće mnogo većma služba duha biti u slavi?
9. Jer kad je služba osuđenja slava, mnogo većma izobiluje služba pravde u slavi.
10. Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi.
11. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će većma biti u slavi ono što ostaje.
12. Imajući dakle takovi nad s velikom slobodom radimo;
13. I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje.
14. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u čitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje.
15. Nego do danas kad se čita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji.
16. A kad se obrate ka Gospodu, uzeće se pokrivalo.
17. A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda.
18. Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto obličje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.
| 
