1. Jer znamo da kad se zemaljska naša kuća tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.
2. Jer za tijem uzdišemo, želeći obući se u svoj nebeski stan.
3. I da se obučeni, ne goli nađemo!
4. Jer budući u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer nećemo da se svučemo, nego da se preobučemo, da život proždere smrtno.
5. A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha.
6. Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda.
7. Jer po vjeri živimo a ne po gledanju.
8. Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otići od tijela, i ići ka Gospodu.
9. Zato se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni.
10. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu činio, ili dobro ili zlo;
11. Znajući dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati.
12. Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu.
13. Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo.
14. Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe.
15. Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse.
16. Zato i mi otsad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo.
17. Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.
18. Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu pomirenja.
19. Jer Bog bješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas riječ pomirenja.
20. Tako smo mi poslani mjesto Hrista, kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo, pomirite se s Bogom.
21. Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi učini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu.
| 
