1. Zato imajući ovu službu kao što bismo pomilovani, ne dosađuje nam se;
2. Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvrćemo riječ Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti čovječijoj pred Bogom.
3. Ako li je pak pokriveno jevanđelje naše u onima je pokriveno koji ginu,
4. U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanđelja slave Hristove, koji je obličje Boga, koji se ne vidi.
5. Jer sebe ne propovijedamo nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi.
6. Jer Bog koji reče da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista.
7. Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas.
8. U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosađuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada;
9. Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo.
10. I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže.
11. Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu.
12. Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama.
13. Imajući pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo.
14. Znajući da će onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama.
15. Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje hvalama na slavu Božiju.
16. Zato nam se ne dosađuje; no ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan.
17. Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vječnu i od svega pretežniju slavu,
18. Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vječno.
| 
