1. I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.
2. I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuću gdje sjeđahu;
3. I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih.
4. I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.
5. A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom.
6. A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.
7. I divljahu se i čuđahu se govoreći jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?
8. Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?
9. Parćani, i Miđani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,
10. I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci,
11. Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore našijem jezicima veličine Božije.
12. I divljahu se svi i ne mogahu se načuditi govoreći jedan drugome: šta će dakle ovo biti?
13. A drugi potsmijevajući se govorahu: nakitili su se vina.
14. A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i čujte riječi moje.
15. Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći sahat dana;
16. Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo:
17. I biće u pošljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha svojega na svako tijelo, i proreći će sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće utvare i starci vaši sniće snove;
18. Jer ću na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreći će.
19. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima.
20. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni dan Gospodnji.
21. I biće da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.
22. Ljudi Izrailjci! poslušajte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate,
23. Ovoga određenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste;
24. Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguće da ga one drže.
25. Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem;
26. Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadu;
27. Jer nećeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja.
28. Pokazao si mi putove života: napunićeš me veselja s licem svojijem.
29. Ljudi braćo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana.
30. Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu,
31. Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja.
32. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo mi svi svjedoci.
33. Desnicom dakle Božijom podiže se, i obećanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i čujete.
34. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,
35. Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
36. Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste.
37. A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta ćemo činiti, ljudi braćo?
38. A Petar im reče: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha;
39. Jer je za vas obećanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje će god dozvati Gospod Bog naš.
40. I drugijem mnogijem riječima svjedočaše, i moljaše ih govoreći: spasite se od ovoga pokvarenoga roda.
41. Koji dakle rado primiše riječ njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.
42. I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.
43. I uđe strah u svaku dušu; jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu.
44. A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno.
45. I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše.
46. I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca,
47. Hvaleći Boga, i imajući milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu.
| 
