1. A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat.
2. I bijaše jedan čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu;
3. Koji vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u crkvu prošaše milostinju.
4. A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reče: pogledaj na nas.
5. A on gledaše u njih misleći da će mu oni što dati.
6. A Petar reče: srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi.
7. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji.
8. I skočivši ustade, i hođaše, i uđe s njima u crkvu idući i skačući i hvaleći Boga.
9. I vidješe ga svi ljudi gdje ide i hvali Boga.
10. A znadijahu ga da onaj bješe što milostinje radi sjeđaše kod Krasnijeh vrata crkvenijeh, i napuniše se čuda i straha za to što bi od njega.
11. A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, koji se zvaše Solomunov, i čuđahu se.
12. A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Izrailjci! što se čudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da on ide?
13. Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti.
14. A vi sveca i pravednika odrekoste se, i isprosiste čovjeka krvnika da vam pokloni;
15. A načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, čemu smo mi svjedoci.
16. I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama.
17. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i knezovi vaši.
18. A Bog kako naprijed javi ustima sviju proroka svojijeh da će Hristos postradati, izvrši tako.
19. Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od grijeha svojijeh, da dođu vremena odmaranja od lica Gospodnjega,
20. I da pošlje naprijed narečenoga vam Hrista Isusa,
21. Kojega valja dakle nebo da primi do onoga vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima sviju svetijeh proroka svojijeh od postanja svijeta.
22. Mojsije dakle ocevima našijem reče: Gospod Bog vaš podignuće vam proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što vam kaže.
23. I biće da će se svaka duša koja ne posluša toga proroka istrijebiti iz naroda.
24. A i svi proroci od Samuila i potom koliko ih god govori, i za ove dane javljaše.
25. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocevima vašijem govoreći Avraamu: i u sjemenu tvojemu blagosloviće se svi narodi na zemlji.
26. Vama najprije Bog podiže sina svojega Isusa, i posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od pakosti svojijeh.
| 
