1. A kad oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;
2. I rasrdiše se, što oni uče ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh.
3. I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer već bješe veče.
4. A od onijeh koji slušahu riječ mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada.
5. A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim,
6. I Ana poglavar sveštenički i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda svešteničkoga;
7. I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u čije ime učiniste vi ovo?
8. Tada Petar napunivši se Duha svetoga reče im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve!
9. Ako nas danas pitate za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi:
10. Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.
11. Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;
12. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.
13. A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.
14. A videći iscijeljenoga čovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reći.
15. Onda im zapovjediše da iziđu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga
16. Govoreći: šta ćete činiti ovijem ljudima? Jer veliki znak što učiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreći;
17. Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.
18. I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uče u ime Isusovo.
19. Petar i Jovan odgovarajući rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas većma slušamo negoli Boga?
20. Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.
21. A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih mučili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo.
22. Jer onome čovjeku bješe više od četrdeset godina na kom se dogodi ovo čudo zdravlja.
23. A kad ih otpustiše, dođoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenički i starješine.
24. A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima;
25. Koji ustima Davida sluge svojega reče: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne riječi?
26. Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova.
27. Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem,
28. Da učine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude.
29. I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom riječ tvoju;
30. I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i čudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.
31. I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu riječ Božiju sa slobodom.
32. A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko.
33. I apostoli s velikom silom svjedočahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima:
34. Jer nijedan među njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to,
35. I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše.
36. A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znači sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,
37. On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.
| 
