1. Kad liječim Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Jefremovo i zloća Samarijska; jer čine laž, i lupež ulazi, i napolju udara četa.
2. I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih djela njihova, preda mnom su.
3. Nevaljalstvom svojim vesele cara i lažima svojim knezove.
4. Svi čine preljubu; kao peć su koju užari hljebar, koji prestane stražiti kad zamijesi tijesto pa dokle uskisne.
5. Na dan cara našega razbolješe se knezovi od mijeha vina, i on pruži ruku svoju potsmjevačima.
6. Jer na zasjede svoje upravljaju srce svoje, koje je kao peć; hljebar njihov spava cijelu noć, ujutru gori kao plamen ognjeni.
7. Svi su kao peć ugrijani i proždiru svoje sudije; svi carevi njihovi padaju, nijedan između njih ne viče k meni.
8. Jefrem se pomiješao s narodima; Jefrem je pogača neprevrnuta.
9. Inostranci jedu mu silu, a on ne zna; sijede kose popadaju ga, a on ne zna.
10. I ponositost Izrailjeva svjedoči mu u oči, ali se ne vraćaju ka Gospodu Bogu svojemu niti ga traže uza sve to.
11. I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku.
12. Kad otidu, razapeću na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svući ću ih, karaću ih kako je kazivano u zboru njihovu.
13. Teško njima, jer zađoše od mene; pogibao će im biti, jer me iznevjeriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž.
14. Niti me prizivaše iz srca svojega, nego ridaše na odrima svojim; žita i vina radi skupljajući se otstupaju od mene.
15. Kad ih karah, ukrijepih im mišice; ali oni misliše zlo na me.
16. Vraćaju se, ali ne k višnjemu, postaše kao luk lažljiv; knezovi će njihovi popadati od mača s obijesti jezika svojega; to će im biti potsmijeh u zemlji Misirskoj.
| 
