Isaija, Chapter 52

1. Probudi se, probudi se, obuci se u silu svoju, Sione; obuci krasne haljine svoje, Jerusalime grade sveti; jer neće više ući u tebe neobrezani i nečisti.    2. Otresi prah sa sebe, ustani, sjedi, Jerusalime; skini okove s vrata svojega, zarobljena kćeri Sionska.    3. Jer ovako veli Gospod: zabadava se prodadoste, i iskupiste se bez novaca.    4. Jer ovako veli Gospod Gospod: u Misir siđe moj narod prije da ondje žive kao došljaci; ali Asirci im činiše silu ni za što.    5. A sada što ću tu? veli Gospod; jer je narod moj zaboravljen ni za što; koji vladaju njim, cvijele ga, veli Gospod, i jednako svaki dan huli se na ime moje.    6. Zato će poznati narod moj ime moje, zato će poznati u onaj dan da sam ja koji govorim: evo me.    7. Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj caruje.    8. Stražari će tvoji podignuti glas, podignuće glas, i svi će zapjevati, jer će očima vidjeti gdje Gospod vodi natrag Sion.    9. Klikujte i pjevajte, razvaline Jerusalimske, jer Gospod utješi narod svoj, izbavi Jerusalim.    10. Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega.    11. Otstupite, otstupite, izidite odatle, ne dotičite se ničega nečista; izidite ispred njega, očistite se vi koji nosite sude Gospodnje.    12. Jer nećete izaći u hitnji, niti ćete ići bježeći; jer će Gospod ići pred vama, i zadnja vojska biće vam Bog Izrailjev.    13. Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.    14. Kako se mnogi začudiše tebi, što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije,    15. Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.