Isaija, Chapter 62

1. Siona radi neću umuknuti, i Jerusalima radi neću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća.    2. Tada će vidjeti narodi pravdu tvoju i svi carevi slavu tvoju, i prozvaćeš se novijem imenom, koje će usta Gospodnja izreći.    3. I bićeš krasan vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega.    4. Nećeš se više zvati ostavljena, niti će se zemlja tvoja zvati pustoš, nego ćeš se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer ćeš biti mio Gospodu i zemlja će tvoja biti udata.    5. Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako će se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako će se tebi radovati Bog tvoj.    6. Na zidovima tvojim, Jerusalime, postavih stražare, koji neće umuknuti nigda, ni danju ni noću. Koji pominjete Gospoda, nemojte mučati.    7. I ne dajte da se umukne o njemu dokle ne utvrdi i učini Jerusalim slavom na zemlji.    8. Zakle se Gospod desnicom svojom i krjepkom mišicom svojom: neću više dati žita tvojega neprijateljima tvojim da jedu, niti će tuđini piti vina tvojega, oko kojega si se trudio;    9. Nego koji ga žanju, oni će ga jesti i hvaliti Gospoda, i koji ga beru oni će ga piti u trijemovima svetinje moje.    10. Prođite, prođite kroz vrata, pripravite put narodu; poravnite, poravnite put, uklonite kamenje, podignite zastavu narodima.    11. Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; recite kćeri Sionskoj: evo, spasitelj tvoj ide; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim.    12. I oni će se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospodnji; a ti ćeš se prozvati: traženi, grad neostavljeni.