Jakovljeva, Chapter 3

1. Ne tražite, braćo moja, da budete mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osuđeni,    2. Jer svi pogrješujemo mnogo puta. Ali ko u riječi ne pogrješuje, onaj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.    3. Jer gle, i konjma mećemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.    4. Gle i lađe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreću se malom krmicom kuda hoće onaj koji upravlja.    5. A tako je i jezik mali ud, i mnogo čini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže.    6. I jezik je vatra, svijet put nepravde. Tako i jezik živi među našijem udima, poganeći sve tijelo, i paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla.    7. Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu;    8. A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.    9. Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.    10. Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.    11. Eda li može izvor iz jedne glave točiti slatko i grko?    12. Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode.    13. Ko je među vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti.    14. Ako li imate grku zavist i svađu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu.    15. Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, đavolska.    16. Jer gdje je zavist i svađa ondje je nesloga i svaka zla stvar.    17. A koja je premudrost odozgo ona je najprije čista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna.    18. A plod pravde u miru sije se onima koji mir čine.