1. I kad svrši Isus riječi ove, otide iz Galileje, i dođe u okoline Judejske preko Jordana.
2. I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje.
3. I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li čovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu?
4. A on odgovarajući reče im: nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih?
5. I reče: zato ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.
6. Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
7. Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti?
8. Reče im: Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a ispočetka nije bilo tako.
9. Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu; i koji uzme puštenicu čini preljubu.
10. Rekoše mu učenici njegovi: ako je tako čovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti.
11. A on reče im: ne mogu svi primiti tijeh riječi do oni kojima je dano.
12. Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi.
13. Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a učenici zabranjivahu im.
14. A Isus reče: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko.
15. I metnuvši na njih ruke otide odande.
16. I gle, neko pristupivši reče mu: učitelju blagi! kakovo ću dobro da učinim da imam život vječni?
17. A on reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti.
18. Reče mu: koje? A Isus reče: da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš lažno;
19. Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.
20. Reče mu mladić: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje; šta mi još treba?
21. Reče mu Isus: ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom.
22. A kad ču mladić riječ, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23. A Isus reče učenicima svojijem: zaista vam kažem da je teško bogatome ući u carstvo nebesko.
24. I još vam kažem: lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
25. A kad to čuše učenici, divljahu se vrlo govoreći: ko se dakle može spasti?
26. A Isus pogledavši na njih reče im: ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.
27. Tada odgovori Petar i reče mu: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo: šta će dakle biti nama?
28. A Isus reče im: zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sjede sin čovječij na prijestolu slave svoje, sješćete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
29. I svaki, koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život vječni.
30. Ali će mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi.
| 
