1. Jer je carstvo nebesko kao čovjek domaćin koji ujutru rano iziđe da najima poslenike u vinograd svoj.
2. I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.
3. I izišavši u treći sahat, vidje druge gdje stoje na čaršiji besposleni,
4. I njima reče: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daću vam.
5. I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, učini tako.
6. I u jedanaesti sahat izišavši nađe druge gdje stoje besposleni, i reče im: što stojite ovdje vas dan besposleni?
7. Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reče im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primićete.
8. A kad bi uveče, reče gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu počevši od pošljednjijeh do prvijeh.
9. I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.
10. A kad dođoše prvi, mišljahu da će više primiti: i primiše i oni po groš.
11. I primivši vikahu na gospodara
12. Govoreći: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednači ih s nama koji smo se čitav dan mučili i gorjeli.
13. A on odgovarajući reče jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne činim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?
14. Uzmi svoje pa idi; a ja hoću i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.
15. Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
16. Tako će biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.
17. I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest učenika na putu, i reče im:
18. Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt;
19. I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće.
20. Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajući mu se i moleći ga za nešto.
21. A on joj reče: šta hoćeš? Reče mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.
22. A Isus odgovarajući reče: ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ću ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo.
23. I reče im: čašu dakle moju ispićete, i krstićete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.
24. I kad čuše ostalijeh deset učenika, rasrdiše se na ta dva brata.
25. A Isus dozvavši ih reče: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.
26. Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.
27. I koji hoće među vama da bude prvi, da vam bude sluga.
28. Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.
29. I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.
30. I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta, i čuvši da Isus prolazi povikaše govoreći: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
31. A narod prijećaše im da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
32. I ustavivši se Isus dozva ih, i reče: šta hoćete da vam učinim?
33. Rekoše mu: Gospode, da se otvore oči naše.
34. I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovijeh, i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.
| 
