Pesma, Chapter 4

1. Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oči su ti kao u golubice između vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu;    2. Zubi su ti kao stado ovaca jednakih, kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove.    3. Usne su ti kao konac skerleta, a govor ti je ljubak; kao kriška šipka jagodice su tvoje između vitica tvojih;    4. Vrat ti je kao kula Davidova sazidana za oružje, gdje vise tisućama štitovi i svakojako oružje junačko;    5. Dvije su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu među ljiljanima.    6. Dok dan zahladi i sjenke otidu, ići ću ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovu.    7. Sva si lijepa draga moja, i nema nedostatka na tebi.    8. Hodi sa mnom s Livana, nevjesto, hodi sa mnom s Livana, da gledaš s vrha Amanskoga, s vrha Senirskoga i Ermonskoga, iz pećina lavovskih, s gora risovskih.    9. Otela si mi srce, sestro moja nevjesto, otela si mi srce jednijem okom svojim i jednijem lančićem s grla svojega.    10. Lijepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevjesto, bolja je od vina ljubav tvoja, i miris ulja tvojih od svijeh mirisnijeh stvari.    11. S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko, i miris je haljina tvojih kao miris Livanski.    12. Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, izvor zatvoren, studenac zapečaćen.    13. Bilje je tvoje voćnjak od šipaka s voćem krasnijem, od kipra i narda.    14. Od narda i šafrana, od iđirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima.    15. Izvore vrtovima, studenče vode žive i koja teče s Livana!    16. Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka dođe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voće svoje.