Pesma, Chapter 5

1. Dođoh u vrt svoj, sestro moja nevjesto, berem smirnu svoju i mirise svoje, jedem sat svoj i med svoj, pijem vino svoje i mlijeko svoje; jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji!    2. Ja spavam, a srce je moje budno; eto glasa dragoga mojega, koji kuca: otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noćnijeh kapi.    3. Svukla sam haljinu svoju, kako ću je obući? oprala sam noge svoje, kako ću ih kaljati?    4. Dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu, a što je u meni ustrepta od njega.    5. Ja ustah da otvorim dragome svojemu, a s ruku mojih prokapa smirna, i niz prste moje poteče smirna na držak od brave.    6. Otvorih dragomu svome, ali dragoga mojega ne bješe, otide. Bijah izvan sebe kad on progovori. Tražih ga, ali ga ne nađoh; vikah ga, ali mi se ne odazva.    7. Nađoše me stražari, koji obilaze po gradu, biše me, raniše me, uzeše prijevjes moj s mene stražari po zidovima.    8. Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, ako nađete dragoga mojega, šta ćete mu kazati? Da sam bolna od ljubavi.    9. Što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, o najljepša među ženama? što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, te nas tako zaklinješ?    10. Dragi je moj bio i rumen, zastavnik između deset tisuća;    11. Glava mu je najbolje zlato, kosa mu je kudrava, crna kao gavran;    12. Oči su mu kao u goluba na potocima vodenijem, mlijekom umivene, i stoje u obilju;    13. Obrazi su mu kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijeće mirisno; usne su mu kao ljiljan, s njih kaplje smirna žitka;    14. Na rukama su mu zlatni prsteni, na kojima su ukovani virili; trbuh mu je kao svijetla slonova kost obložena safirima.    15. Gnjati su mu kao stupovi od mramora, uglavljeni na zlatnom podnožju; stas mu je Livan, krasan kao kedri.    16. Usta su mu slatka i sav je ljubak. Taki je moj dragi, taki je moj mili, kćeri Jerusalimske.